
Srpska pravoslavna crkva danas, 22. novembra, proslavlja Svetog Nektarija Eginskog, svetitelja čiji su život obeležili vera, skromnost i istrajnost uprkos brojnim nepravdama. Njegov praznik u crkvenom kalendaru pada 9. novembra po julijanskom, odnosno 22. novembra po građanskom kalendaru.
Među pravoslavnim vernicima, uključujući i brojne vernike u Srbiji, Sveti Nektarije poštuje se kao čudotvorac i molitveni zastupnik bolesnih i stradalnih. Ljudi mu se obraćaju molitvama za isceljenje, snagu i utehu, a u njegovom životu pronalaze primer čoveka koji ni u teškim iskušenjima nije odustajao od ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Rođen je 1846. godine u Silivriji, u Trakiji, kao Anastasije Kefalas. Potekao je iz siromašne porodice, pa je još kao mladić otišao u Carigrad da radi i nastavi obrazovanje. Ljubav prema knjizi i duhovnom životu pratila ga je od detinjstva. Na ostrvu Hiosu radio je kao učitelj, a zatim se zamonašio. Ime Nektarije dobio je prilikom rukopoloženja za đakona. Želja za znanjem odvela ga je u Atinu, gde je 1885. godine završio Bogoslovski fakultet.
Službu je potom nastavio u Aleksandrijskoj patrijaršiji i postao mitropolit pentapoljski. Ipak, ugled koji je stekao nije ga zaštitio od kleveta. Prema crkvenom žitiju, razrešen je dužnosti bez suđenja i bio prinuđen da napusti Egipat. Po dolasku u Grčku suočio se sa nemaštinom i nepoverenjem, ali je nastavio da propoveda i služi. Upravo se njegovo strpljenje pred nepravdom u crkvenim izvorima ističe kao jedna od najizrazitijih osobina njegove ličnosti.
Važan deo života posvetio je obrazovanju budućih sveštenika. Kao upravnik Rizarijeve bogoslovije u Atini, od 1894. do 1908. godine, predavao je, pisao i duhovno usmeravao učenike. Na Egini je 1904. godine osnovao ženski manastir Svete Trojice, u koji se kasnije povukao. Učestvovao je u manastirskim poslovima, obrađivao baštu i brinuo o sestrinstvu, živeći skromno i posle dugogodišnje arhijerejske službe. Po ovom ostrvu ostao je poznat kao Nektarije Eginski.
Upokojio se 1920. godine u Atini, a sahranjen je u manastiru na Egini. Carigradska patrijaršija zvanično ga je pribrojala svetima 20. aprila 1961. godine. Njegovo poštovanje proširilo se daleko izvan Grčke, a molitveno sećanje na njega živo je i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Za vernike, praznik Svetog Nektarija nosi i poziv na preispitivanje sopstvenog odnosa prema drugima. Njegov primer upućuje na praštanje, pomoć onima koji trpe i očuvanje dostojanstva pred nepravdom. U besedi posvećenoj ovom svetitelju, episkop šumadijski Jovan naglasio je značaj molitve, ali i potrebu da se čovek pomiri sa bližnjima pre nego što pristupi svetinji.
Užička posla


